понедељак, 29. мај 2023.

TOP 10 TRADICIONALNIH SRPSKIH JELA, po našem izboru! (FOTO)

 TRADICIONALNA SRPSKA JELA

Srpska kuhinja je poznata po veoma ukusnim jelima!

1.Sarma

Definitivno, sarma je najpopularnije i najomiljenije srpsko jelo. Mnogi stranci koji prvi put posete Srbiju prvu hranu koju probaju je upravo sarma. I zavole je za ceo život. Zbog velike popularnosti za sarmu postoji preko 10 recepata, a svaka domaćica ima svoju “malu tajnu” kako da njena sarma bude baš najbolja!


2. Ćevapi

Ćevapi ili kako ih iz milošte zovemo, ćevapčići sa pravom mogu da ponesu titulu kraljeva srpskog roštilja. Svaka proslava, odlazak u restoran, izleti, roštiljanje u prirodi i druženje nezamislivi su bez ovog specijaliteta. Sa malo luka, rolovani ili punjeni, uz čašu dobrog piva, ćevapčići postaju omiljena hrana svakome ko ih samo jednom proba.



3. Karađorđeva šnicla

Karađorđevu šniclu je osmislio poznati srpski kuvar, Milan Stojanović, u želji da impresionira specijalne gošće u svom restoranu. I u tome je i uspeo. Karađorđeva šnicla postala je pravi srpski brend, kome ne mogu da odole svi pravi gurmani.


4. Ajvar

Ajvar, namazan na parče hleba, može biti prava poslastica za doručak ili večeru, ali isto je tako nezaobilazan i kao dodatak roštilju, kupusu i mnogim drugim glavnim jelima. Pravi se od pečene paprike obrađene na poseban način, a ukus domaćeg srpskog ajvara ne može se porediti ni sa čim.


5. Komplet lepinja

Ovaj spevijalitet karakterističan je za zapadni deo Srbije, posebno Novu Varoš, Zlatibor i Užice. Ko je jednom imao prilike da proba komplet lepinju ili kako se ranije zvala- lepinju sa sve- mogao je da oseti kako ovo jelo budi sva čula. Neobična kombinacije ukusa ovog jela osvaja svakoga.


6. Vanilice

2021. godine su proglašene za najbolji sitan kolač na svetu. Nema osobe kod koje vanilice ne bude asocijacije na detinjstvo i bakine metalne kutije sa ovim izuzetnim slatkišem.


7. Prebranac

Jedno od omiljenih srpskih jela je prebranac ili drugačije “gravče na tavče”. Ovo jako jednostavno jelo ima bogat ukus i nezaobilazno je na svim slavskim trpezama u vreme posta. Zbog neobičnog načina pripreme intrigira mnoge strance da ga probaju.


8. Gibanica

Gibanica je jedinstveno jelo karakteristično za Srbiju. Iako se u regionu mogu naći slične pite sa sirom, nijedna nije baš kao gibanica. Svako ko je proba za nju ima samo jedan opis- prste da poližeš!


9. Kajmak

Kajmak zapravo i nije jelo, ali je se koristi na najrazličitije moguće načine kao dodatak jelu. Sa krompirom, roštiljem ili palentom, kajmak osvaja srca svakoga ko ga okusi.


10. Slatko

Ovo je već tradicionalno srpsko posluženje, karakteristično za srpsko gostoprimstvo. U mnogim domaćinstvima je nezamislivo da, kada gost dođe u kuću, domaćica nema slatko i vodu da iznese ispred njega. Zbog izeztno prijatnog i okrepljujućeg ukusa nije retkost da neko pojede i po celu ili pola činije ove poslastice, kada je prvi put proba. Slatko se pravi od voća, a domaćice se prosto utrkuju u originalnosti i umešnosti pravljenja ovog posluženja.



UŽIVAJTE!




















Pripremili smo vam 6 najlepših manastira, po našem izboru. POGLEDAJTE! (FOTO)

 

NAJLEPŠI MANASTIRI SRBIJE

Na teritoriji naše zemlje nalazi se više od 200 manastira. Oni su svedoci srpske istorije, čuvari kulture, tradicije, baštine i nacionalnog identiteta. Njihova prelepa arhitektura, umetničko bogatstvo koje poseduju i zanimljive priče koje čuvaju privlače ne samo vernike, već i umetnike i turiste. Ukoliko ste u potrazi za manastirom u kojem ćete organizovati venčanje ili krštenje, ili samo želite da krenete u obilazak naše zemlje i otkrivanje njenog duhovnog blaga, u nastavku pogledajte naš izbor najlepših manastira Srbije.

Studenica


Smešten u dolini borove šume kod mesta Ušće na Ibru, u blizini Ibarske klisure, manastir Studenica je svakako jedan od najlepših manastira u našoj zemlji. Ovo velelepno izdanje vizantijsko – raške škole sa freskama iz 13. i 14. veka podigao je Stefan Nemanja kao svoju glavnu zadužbinu, a postao je uzor kasnijim zadužbinama. Kao starešina u Studenici boravio je Sveti Sava pod čijim starateljstvom je ova svetinja postala duhovni, medicinski i kulturni centar Srbije. U sklopu ovog manastirskog kompleksa nalaze se Bogorodičina crkva, crkve Svetog Nikole, Svetih Joakima i Ane, dobro očuvani temelji one posvećene Svetom Jovanu Krstitelju, Gornja i Donja isposnica Svetog Save, konačište i monaški konaci.

Žiča


Između Mataruške Banje i Kraljeva nalazi se manastir Žiča, koji je jedan od najupečatljivijih zdanja zbog svoje fasade crvene boje. Podigao ga je kralj Stefan Prvovenčani koji je tu i krunisan 1217. godine, a nakon njega u ovom manastiru krunisano je i ustoličeno još šest srpskih kraljeva. Crkva manastira pripada raškom arhitektonskom stilu i pod uticajem Svetog Save građena je po uzoru na one sa Svete Gore. Najznačajnija freska u manastiru Žiča je kompozicija “Uspenje Bogorodice”. 

Mileševa


Smeštena je u blizini Prijepolja, na reci Mileševki, a podigao ju je njen zadužbinar, kralj Stefan Vladislav u prvoj polovini 13. veka, koji je tu i sahranjen. U početku su u ovom manastiru počivale i mošti Svetog Save, dok nisu prenete na Vračar. Freske koje se nalaze na unutrašnjim zidovima Mileševe su najveća slikarska umeća tog doba u Srbiji, ali i slikarstva u Evropi. Remek delo ovog manastira je jedna od najlepših i najčuvenijih fresaka – “Beli anđeo”. U ovom manastiru nalazila se jedna od prvih srpskih štamparija.

Manasija


Manastir iz 15. veka, Manasija – jedan je od najznačajnijih spomenika srpske srednjevekovne kulture, i to moravske škole. Pravo ime je zapravo Resava, a “Manasija“ je nadimak koji je nosio Despot Stefan Lazarević, njen zadužbinar. Odmah nakon što je izgrađen, počela je sa radom prepisivačka delatnost “Resavska škola”, što je Manasiju učinilo kulturnim centrom Srbije tog doba. Kompleks manastira koji se nalazi nedaleko od Despotovca čine: crkva, “trpezarija“, u kojoj se nekada nalazila Resavska škola, monaške kelije i pomoćni objekti. Manastir je sa spoljne strane opasan zidinama sa 11 kula, među kojima je glavna “Despotova kula”. Najčuvenije delo u ovom manastiru je freska “Svetih ratnika”.

Sopoćani


Na izvoru reke Raške, kod Novog Pazara, nalazi se manastir Sopoćani. Nedaleko od svoje prestonice Rasa, Sopoćane je u 13. veku podigao kralj Uroš I, čije mošti počivaju u manastiru. Prema arhitekturi, ovaj manastir pripada raškoj školi. Njegovu posebnu vrednost predstavljaju freske koje su vrhunac srpskog, ali i vizantijskog slikarstva. Najpoznatija freska ovog manastira je “Smrt Bogorodice” koja se nalazi na 40 kvadratnih metara.

Đurđevi stupovi


Na šumovitom uzvišenju iznad Novog Pazara nalaze se velelepni Đurđevi stupovi, jedan od najstarijih srpskih manastira i zadužbina Stefana Nemanje. Nastali su tako što se njihov zadužbinar, dok je bio zatvoren u jednoj pećini, zavetovao da će izgraditi manastir posvećen Svetom Đorđu. Kralj Dragutin je potom dogradio crkvu i oslikao njenu pripratu. Na Đurđevim stupovima se vide i istok i zapad, jer su građeni kao kombinacija vizantijskog i romanskog stila, sa dve kule (stupa). Freske su uglavnom oštećene, mada je deo prenet u Narodni muzej u Beogradu, a svakako je najimpresivnija slika “Svetog Đorđa na konju”, koja se nalazi iznad glavnog ulaza u crkvu.

Nije tako jednostavno među nekoliko stotina manastira, koliko ih ima na tlu naše zemlje, odabrati kome poći u posetu. Ipak, koji god manastir u Srbiji da posetite, nema sumnje da ćete u njemu osetiti mir i spokoj.